Ambra nota jedan je od klasičnih temeljnih akorda parfimerije – mek, sladak, smolast, balzamičan i gourmand akord bazne note. Unatoč imenu, riječ je o fantazijskom akordu, a ne o sirovini: naziv je posudila od fosilizirane smole drveta, no iz nje se ne dobiva. "Ambra" koju osjetite u mirisu uvijek je nešto što parfimer sam sastavlja. U kompoziciji unosi jasan, sladak i utješan ton. Ona je okosnica orijentalne mirisne obitelji i pojavljuje se u podlozi gotovo svega, od cvjetnih do gourmand mirisa.
Umjesto pokušaja vjernog reproduciranja fosilizirane smole drveta (koja gotovo i nema miris), središnja kombinacija ovog akorda jednostavno je apstraktan spoj tvari labdanum i vanilin. Labdanum je taman, kožnat, sladunjavo-smolast apsolut iz cistusa koji ambri daje dubinu i zlatnu narav. Vanilinska slatkoća dolazi iz tvari zvane vanilin, ikonične vanilinske molekule zbog koje je akord "jestiv"; etil-vanilin izborni je dodatak ili djelomična zamjena za nju, koji tu istu slatkoću vodi dalje, prema pahuljastijem tonu bijele čokolade, za slučajeve kad se želi bogatiji i obavijajući akord. Benzoin rezinoid najčešće je proširenje središnjeg akorda; dodaje kremasto, balzamično, blago vanilinsko tijelo koje premošćuje tvari labdanum i vanilin te dodaje dodatne složene i profinjene note prirodnog tamjana. Pačuli je također važna sekundarna sastavnica, što početnike može iznenaditi – djeluje kao strukturni element u mnogim tradicionalnim ambra akordima; čist, zemljan patchoulol-završetak visokokvalitetne (ne jeftine) pačuli tvari spaja se s ostatkom akorda u pravi sklad, gotovo dodajući suptilnu kašmir-dimenziju. Malena količina tvari zvane pačuli u ovom kontekstu suptilno pojačava postojeći akord; to se ne radi upadljivo, odnosno ne toliko da bi se dodala zasebna nota pačulija.
